Sigurnost djeteta - jedini pravi smjer
Vožnja djece u smjeru suprotnom od smjera vožnje
Roditelji se vesele svakom napretku svog djeteta, ali stručnjaci poručuju: “prelazak u autosjedalicu okrenutu u smjeru vožnje ne predstavlja napredak za sigurnost djeteta!”
Od rođenja i tijekom prve godine života, djeca se redovito voze u autosjedalicama okrenutim suprotno od smjera kretanja automobila. To su autosjedalice grupe 0 i 0+ namijenjene djeci težine od 0 do 9 odnosno 13 kg ( poznata i kao „jaja“).
Prije su se proizvodile samo autosjedalice iz grupe 0 (0-9 kg), ali kako je dokazano da autosjedalice I grupe (9-18kg) okrenute u smjeru vožnje ne pružaju dovoljnu zaštitu za malu djecu, osmišljena je grupa 0+ u kojoj je moguće djecu do težine 13kg voziti okrenutu suprotno od smjera vožnje. Roditelji u Skandinaviji, na čelu s roditeljima iz Švedske, već su pred trideset godina otišli korak dalje: voze svoju djecu u smjeru suprotnom smjeru od smjera vožnje do četvrte ili čak pete godine života. Zašto?
Najčešći i najopasniji su frontalni i bočni sudari – na njih se odnosi 96% svih sudara! Događaju se pri većim brzinama i za njih je karakteristično da se u koliziji nalaze dva vozila koja su se, do tad, kretala u suprotnim smjerovima. Prilikom sudara najopasnije ozljede vezane su uz glavu i vrat djeteta. Kad je dijete okrenuto prema smjeru vožnje, njegovo tijelo zadržavaju pojasevi autosjedalice, a njegova relativno velika i teška glava (koja kod male djece iznosi oko 25% težine tijela) nastavlja kretanje prema naprijed. Taj nagli pomak glave prema naprijed u frontalnom sudaru izlaže djetetov osjetljivi vrat opterećenju, a posljedice mogu biti kobne po život djeteta. Također, lubanja i lice izloženi su udarcima fragmenata koji u slučaju sudara lete po kabini vozila, posebno zato što glava, povučena silom udarca, izlazi iz zaštićenog okvira autosjedalice. Osim ozljeda glave i vrata, mogu se dogoditi i ozljede unutrašnjih organa radi pritiska pojaseva kojima je dijete vezano u autosjedalicu.
U autosjedalici postavljenoj u suprotnom smjeru od smjera kretanja automobila sila frontalnog udarca raspoređuje se na čitava leđa i glavu djeteta. Kad je dijete u takvoj autosjedalici, vrat i kralježnica djeteta ostaju u ravnini dok naslon autosjedalice apsorbira sile sudara. Glava djeteta zadržava se unutar autosjedalice, a leđni dio autosjedalice štiti dijete od udarca u razbijene dijelove vozila ili druge predmete koji ulaze u automobil prilikom sudara.
Kod preostalih 4% sudara koji se događaju sa stražnje strane, sile uglavnom nisu toliko jake pogotovo što se tad najčešće sudaraju dva vozila koja su se do tada kretala u istom smjeru, a prednje vozilo obično ispred sebe ima dodatan prostor za zaustavljanje.
Iz navedenih razloga sve veći broj stručnjaka preporučuje vožnju djece u smjeru suprotnom od smjera vožnje što je duže moguće, barem do treće godine života djeteta. Ako dotad dijete po težini ili visini ne preraste svoju autosjedalicu, dobro ga je zadržati u suprotnom smjeru do četvrte ili čak pete godine života. Istraživanja koja provode osiguravajuća društva pokazala su da je rizičnost da dijete pogine ili bude ozbiljno ozlijeđeno pet puta veća u sjedalici koja je postavljena u smjeru vožnje pri usporedbi s onom koja je postavljena u suprotnom smjeru od smjera vožnje.
Sjedalice za djecu stariju od godine dana postavljene suprotno od smjera vožnje u Skandinaviji su se počele masovno koristiti puno prije nego u ostatku svijeta. Koliko su korisne vidljivo je iz statističkih podataka o automobilskim nesrećama. Usporedimo li švedske statistike o nesrećama, primjerice s njemačkim statistikama, razlike su znatne. Prema Grafu 1. u prvoj godini života (dok se sva djeca voze u smjeru suprotnom od smjera vožnje u „jajetu“) broj ozlijeđene djece u Njemačkoj samo je malo veći nego u Švedskoj.
U drugoj godini života, kad je većina njemačkih roditelja okrenula dijete prema smjeru vožnje automobila, broj ozlijeđene djece u značajno je veći u Njemačkoj nego u Švedskoj. Isti ishod vidi se u trećoj, pa i četvrtoj godini života.
Graf 1.
Konačno, za djecu nije ni opasno ni neudobno da im prostor za noge bude ograničen budući da djeca vrlo rijetko sama od sebe drže noge ispružene. Također, ako su od rođenja navikla gledati van kroz vlastito, stražnje staklo automobila, vjerojatno će smatrati da im okretanje prema smjeru vožnje smanjuje vidljivost te ograničava pogled iz automobila.
Na kraju, najbitnije je zaštititi djetetovu glavu i vrat od siline udarca! Okretanje trogodišnjaka u smjeru vožnje znači da se zaštita koju pruža autosjedalica smanjuje s oko 95% na 50%. Stoga, okretanje autosjedalice u smjer vožnje treba ostati važan korak u životu Vašeg djeteta koji ćete odgoditi za što kasnije!
Preporuke:
- Za prvu autosjedalicu svakako nabavite autosjedalicu kategorije 0+ (0 – 13 kg) i nastojte svoje dijete što duže voziti u toj autosjedalici.
- Nakon što dijete (po visini ili težini) preraste autosjedalicu grupe 0+ (između 9 i 18 mjeseci), nastojte dijete voziti u kombiniranoj autosjedalici okrenutoj suprotno smjeru vožnje.
- Što kasnije (tek kada dijete po visini ili težini preraste sjedalicu okrenutu suprotno smjeru vožnje – obično oko četvrte godine života) vozite svoje dijete u autosjedalici okrenutoj u smjeru vožnje.